1. Ulazak na državni teritorij je dozvoljen strancima koji posjeduju uredan pasoš ili odgovarajući dokument kao i ulaznu vizu izuzev u posebnim slučajevima, moguć je, sa izuzetkom više sile, samo putem zvaničnih graničnih prelaza.

2. Ulazna viza se izdaje od strane italijanskih diplomatskih ili konzularnih predstavništava u državi porjekla ili u državi u kojoj stranac stalno boravi. Za boravak do tri mjeseca je dovoljna ulazna viza izdata, na bazi specifičnih sporazuma, od strane konzularnih ili diplomatskih predsatavništava drugih država. Prilikom izdavanja ulazne vize, italijansko diplomatsko ili konzularno predstavništvo uručuje strancu pismeno saopštenje, na njemu razumljivom jeziku, koje sadrži objašnjena o pravima i dužnostima u odnosu na ulazak i boravak u Italiji. Odbijanje izdavanja vize za ulazak ili povratak u Italiju se donosi putem pismenog rješenja koje mora biti motivisano i uručeno zainteresovanoj osobi zajedno sa uputstvima za pritužbu, na jeziku koji lice razumje ili na engleskom, francuskom, španskom ili arapskom jeziku. Za stranca koji je već u posjedu dozvole boravka, za povratak u državu je dovoljna preventivna komunikacija graničnim vlastima.

3. Uvažavajući odredbe iz člana 3, tačka 4, Italija u skladu sa obavezama preuzetim prilikom pristupa specifičnim međunarodnim sporazumima će dopustiti ulazak na vlastiti teritorij strancu koji dokaže da posjeduje prikladnu dokumentaciju kojom se dokazuju namjera i uslovi boravka kao i raspoloživost sredstava dovoljnih za trajanje boravka, sa izuzetkom radnih dozvola boravka, kao i sredstava potrebnih za povratak u zemlju porjekla. Sredstva za izdržavanje su određena direktivom od strane Ministra Unutrašnjih Poslova, na osnovu kriterija određenih u dokumentu programacije (čl. 3 st. 1). Strancu koji ne zadovoljava navedene kriterije ne može biti dopušten ulazak u Italiju kao ni strancu koji se smatra prjetnjom za javni red i sigurnost Italije kao i jedne od država sa kojima je Italija potpisala sporazume o ukidanju kontrole na unutrašnjim granicama i o slobodnom prometu osoba, sa ograničenjima i izuzecima predviđenim gore navedenim sporazumima.

4. Ulazak u Italiju može biti dozvoljen vizom za kratki boravak čija je važnost do devedeset dana, kao i za dugoročni boravak koji uključuje i izdavanje dozvole boravka sa istom motivacijom koja se odnosi na vize. Za boravke kraće od tri mjeseca će biti smatrani kao važeći i motivi izričito naznačeni u vizama izdanim od strane diplomatskih ili konzularnih vlasti drugih država, na bazi posebnih međunarodnih sporazuma potpisanih i ratifikovanih od strane Italije tj. na nivou normi EZ-a.

5. Ministar Unutrašnjih Poslova prihvata, dajući hitno saopštenje članovima Parlamentarnih Komisija, sve prikladne odredbe o reviziji i promjeni u spisku država za čije je građane obavezno izdavanje vize, u skladu sa obavezama koje potiču iz važećih međunarodnih sporazuma.

6. Ne mogu ući u državu i biće odbijeni na granici stranci koji su protjerani, ukoliko nisu dobili specijalno ovlaštenje i ukoliko nije protekao period zabrane ulaska, stranci koji treba da budu protjerani i oni koji su signalizirani na bazi međunarodnih sporazuma i konvencija važećih u Italiji, sa ciljem odbijanja ili neprihvatanja zbog ozbiljnih motiva vezanih za javni red, nacionalnu sigurnost i zaštitu međunarodnih odnosa.

7. Ulazak je u svakom slučaju podložan poštovanju i uvažavanju formalnosti propisanih pravilnikom o sprovođenju u djelo.

1. Imaju pravo boravka na državnom teritoriju stranci koji su regularno ušli u smislu člana 4, koji su u posjedu kartona ili dozvole boravka izdane na osnovu normi ovog zakona kao i oni koji posjeduju dozvolu boravka ili dokument iste važnosti izdan od strane vlasti države članice Evropske Zajednice, u granicama i uslovima predviđenim posebnim sporazumima.

2. Dozvola boravka mora biti zatražena, na osnovu uslova predviđenih pravilnikom o primjeni, od questora u provinciji u kojoj se stranac nalazi i to u roku od osam radnih dana od dana ulaska na državni teritorij i izdaje se u svrhu aktivnosti predviđenih u ulaznoj vizi ili važećim odredbama. Pravilnikom o primjeni mogu biti predviđene norme izdavanja u odnosu na kratki boravak radi turizma, iz sudskih razloga, u očekivanju iselenja u drugu državu ili za obavljanje vjerskih misija kao i za boravak u banjskim lječilištima, bolnicama, civilnim i vjerskim institutima i drugim zajednicama.

3. Trajnje dozvole boravka je predviđeno ulaznom vizom, u granicama koje su određene ovim zakonom ili primjenom važećih sporazuma i konvencija. Trajanje u svakom slučaju ne može biti:

c) duže od jedne godine radi redovnog školovanja ili stručnog osposobljavanja uz uredne potvrde o pohađanju; dozvola boravka se u svakom slučaju može obnoviti kada se radi o višegodišnjem školovanju;

d) duže od dvije godine radi samostalne radne djelatnosti ili zapošljavanja na neodređeno vrijeme kao i radi spajanja porodica;

e) duže od specifično dokumentovanih potreba u slučajevima predviđenim ovim zakonom ili pravilnikom o sprovođenju.

4. Strani državljanin je dužan zatražiti produženje dozvole boravka obrativši se questoru provincije u kojoj boravi, najmanje trideset dana prije isteka i podvrgnut je provjerama uslova predviđenih za izdavanje dozvole boravka ili drugih uslova predviđenih ovim zakonom. Sa izuzetkom drugačijih termina predviđenih ovim zakonom i pravilnikom o sprovođenju, dozvola boravka se produžuje za period koji ne prelazi dvostruko trajanje određeno početnim izdavanjem.

5. Izdavanje i obnavljanje dozvole boravka se odbija, a ako je dozvola već izdana ona će biti opozvana kada nedostaju ili prestanu postojati uslovi predviđeni za ulazak i boravak na državnom teritoriju uz izuzetak predviđen članom 20 tačka 7 i ukoliko ne nastupe novi elementi koji dopuštaju izdavanje i ako se ne radi o administrativnim nepravilnostima koje se mogu sanirati.

6. Odbijanje izdavanja ili opozivanje dozvole boravka mogu takođe biti određeni i na osnovu međunarodnih sporazuma i konvencija koje su na snazi u Italiji kada strani državljanin ne zadovoljava uslove za boravak koji se primjenjuju u jednoj od država potpisnica, uz izuzetak ozbiljnih motiva posebno humanitarnog karaktera, ili onih koji proizilaze iz ustavnih i međunarodnih obaveza italijanske države.

7. Strani državljani koji posjeduju dozvolu boravka ili odgovarajuće odobrenje izdano od strane države članice Evropske Unije, važeće za Italiju, dužni su prijaviti svoje prisustvo questoru, na način i u roku predviđenom tačkom 2. Istim se izdaje odgovarajuća potvrda o prijavi boravka. U odnosu na prekršioce se primjenjuje administrativna sankcija plaćanja novčane kazne od 200 do 600.000 lira. Ukoliko se prijava boravka ne izvrši u roku od šezdeset dana od dana ulaska, može biti određen administrativni izgon.

9. Dozvola boravka se izdaje, obnavlja ili pretvara u roku od dvadeset dana od dana podnošenja zahtjeva ukoliko postoje razlozi i preduslovi za izdavanje, predviđeni ovim zakonom i pravilnikom o sprovođenju, ili u nedostatku istih, izdaje se druga vrsta dozvole boravka uz primjenu postojećeg zakona.

1. Dozvola boravka, izdana radi zapošljavanja, obavljanja samostalne radne djelatnosti ili spajanja porodice, može biti korištena i za druge dopuštene aktivnosti. Dozvola izdana radi školovanja i obrazovanja može biti pretvorena, u svakom slučaju prije isteka, u dozvolu radi obavljanja radne djelatnosti u okviru kvote utvrđene članom 3 tačka 4 u skladu sa propisima predviđenim pravilnikom o sprovođenju.

2. Sa izuzetkom u odnosu na odobrenja koja se odnose na sportske e rekreativne aktivnosti privremenog karaktera, kao i na ona o odnosu na civilno stanje ili pristup javnim službama, dokumenti koji se odnose na boravak iz člana 5 tačka 8, moraju biti predočeni uredima javne administracije radi izdavanja licenci, ovlaštenja, upisivanja i drugih odobrenja u interesu stranih državljana, koja su već navedena

3. Strani državljanin koji na zahtjev službenika javne sigurnosti ne predoči, bez opravdanog razloga pasoš ili drugi odgovarajući dokument ili dozvolu boravka biće kažnjen zatvorom do šest mjeseci i novčanom kaznom do 800.000 lira.

4. U svrhu provjera predviđenih ovim zakonom i pravilnikom o sprovođenju, organi javne sigurnosti, kada za to postoje opravdani razlozi, zahtjevaju od stranih državljana informacije i dokumente o visini zarade ili drugih legalnih prihoda, dovoljnih za izdržavanje članova porodice sa kojima žive na državnom teritoriju.

6. Izvan slučajeva predviđenih tačkom 5, strani državljani koji borave u Italiji dužni su da u roku od petnaest dana prijave questoru, nadležnom za teritorij, promjenu stalnog prebivališta.

7. Dokument za identifikaciju stranaca se izdaje na obrascu u skladu sa vrstom odobrenom dekretom Ministra Unutrašnjih Poslova. Dokument ne važi za izlazak iz države ukoliko nije drukčije određeno međunarodnim sporazumima i konvencijama.

8. Protiv rješenja iz člana 5 kao i iz ovog člana, dopuštena je pritužba nadležnom regionalnom upravnom sudu (tribunale amministrativo regionale).

1. Iz razloga javnog reda i sigurnosti države, Ministar Unutrašnjih Poslova može da odredi izgon stranca i kada on ne boravi na državnom teritoriju, dajući prethodno obavještenje Predsjedniku Vlade i Ministru Vanjskih Poslova.

2. Izgon je određen od strane prefekta (prefetto) kada je stranac:

a) ušao na državni teritorij izbjegavši graničnu kontrolu i kada nije bio odbijen u smislu člana 8;

b) ostao na državnom teritoriju a da pri tom nije zatražio dozvolu boravka u predviđenom roku, sa izuzetkom više sile, ili kada je dozvola boravka opozvana ili poništena ili je istekla a produženje nije bilo zatraženo u roku od šezdeset dana nakon isteka;

c) pripadnik jedne od kategorija naznačenih u članu 1 zakona br.1423 od 27. decembra 1956., zamjenjenog članom 2 zakona br. 327 od 3. augusta 1988., ili u članu 1 zakona br. 575 od 31. maja 1965., kao što je zamjenjeno članom 13 zakona br. 646 od 13. septembra 1982.

3. Izgon je u svakom slučaju određen motivisanim dekretom. Kada je stranac podvrgnut krivičnom postupku, sudski organ daje saglasnost ukoliko ne postoje neizostavni procesni zahtjevi. U slučaju hapšenja na djelu, sudija izdaje saglasnost potvrdnim aktom, ukoliko nije primjenjena zatvorska mjera predviđena članom 391, tačka 5 Zakona o Krivičnom Postupku. Ako takva mjera nije primjenjena ili je prestala, questore, može da primjeni mjeru predviđenu članom 12 tačka 1.

4. Izgon vrši questore, putem sprovođenja na granicu od strane snaga javnog reda, kada je stranac:

a) protjeran u smislu tačke 1 ili se bespravno zadržao na državnom teritoriju preko roka određenog nalogom o napuštanju zemlje;

b) protjeran u smislu tačke 2c i kada prefetto utvrdi, na osnovu objektivnih činjenica, konkretnu opasnost od izbjegavanja odredbe o napuštanju zemlje;

5. Također se pribjegava sprovođenju na granicu, uz pomoć snaga javnog reda, stranca protjeranog na osnovu tačke 2a, kada ne posjeduje važeći dokument o identitetu i nacionalnosti, kada prefetto utvrdi, vodeći računa o objektivnim činjenicama u odnosu na uklapanje u društvo, porodicu i rad, da postoji konkretna opasnost da bi se stranac mogao oglušiti o izvršenje naloga.

6. U ostalim slučajevima rješenje o izgonu sadrži nalog za napuštanje državnog teritorija u roku od petnaest dana i odredbe o putovanju i predstavljanju u ured granične policije. Kada je izgon određen u smislu tačke 2b, questore, može odrediti mjeru predviđenu članom 12, tačka 1, kada utvrdi, vodeći računa o objektivnim činjenicama u odnosu na uklapanje u društvo, porodicu i rad, da postoji konkretna opasnost da bi se stranac mogao oglušiti o izvršenje naloga.

7. Dekret o izgonu i rješenje iz člana 12, tačka 1, kao i drugi dokumenti u odnosu na ulazak, boravak i izgon su saopšteni strancu zajedno sa uputstvima o načinu pritužbe, prevedeni na njemu razumljiv jezik ili, ukoliko to nije moguće, na francuski, engleski ili španski.

8. Protiv dekreta o izgonu moguće je podnijeti pritužbu pretoru* u roku od pet dana od dana uručenja dekreta ili rješenja. Rok iznosi trideset dana kada je izgon obavljen sprovođenjem.

9. Pritužba se podnosi pretoru* nadležnom za teritorij na kome se nalazi boravište ili prebivalište stranog državljana. U slučajevima sprovođenja, ukoliko je određena mjera iz čl. 12, tačka 1, nadležan je pretore* za potvrđivanje takve mjere. Pretore* prihvaća ili odbija pritužbu odlučujući jedinstvenim rješenjem donjetim u svakom slučaju u roku od deset dana od dana podnošenja pritužbe, uz saslušanje zainteresovane osobe na način predviđen članom 737 i slijedećim članovima Zakona o Civilnom Postupku.

11. Protiv dekreta o izgonu donjetog u smislu tačke 1 dopuštena je pritužba regionalnom upravnom sudu Lazio sa sjedištem u Rimu.

12. Uz izuzetak predviđen odredbom iz člana 17, stranac koji je protjeran se upućuje u zemlju pripadnosti, ili ako to nije moguće, u zemlju iz koje je došao.

13. Stranac koji je protjeran ne može ući na državni teritorij bez posebnog ovlaštenja od strane Ministra Unutrašnjih Poslova; u slučaju prestupa se kažnjava zatvorom od dva do šest mjeseci i ponovo je trenutno protjeran pod pratnjom.

14. Zabrana iz tačke 13 važi za period od pet godina izuzev ako pretore* ili regionalni upravni sud, koji odlučuju o pritužbi iz tački 8 i 11 ne odrede drukčiji period, ne kraći od tri godine, na osnovu legitimnih motiva navedenih od strane zainteresovane osobe vodeći računa o ukupnom ponašanju subjekta na državnom teritoriju.

15. Odredbe iz tačke 5 se ne primjenjuju u odnosu na strance koji dokažu, na osnovu stvarnih elemenata, da su stigli na državni teritorij prije stupanja na snagu ovog zakona. U tom slučaju questore, može da odredi mjeru iz člana 12, tačka 1.

16. Izdaci za član 10 ovog zakona su utvrđeni u visini od 4 milijarde za 1997. godinu i 8 milijardi godišnje počevši od 1998. godine.

1. Kada nije moguće odmah obaviti izgon putem sprovođenja na granicu, ili odbijanje jer je potrebno pružiti pomoć strancu ili pak izvršiti dodatne provjere identiteta i nacionalnosti ili pribaviti dokumente za putovanje ili u nedostatku odgovarajućeg prevoznog sredstva, questore, određuje da stranac bude zadržan, na nužno potrebno vrijeme, u najbližem centru za privremeni boravak i asistenciju koji je ustanovljen dekretom Ministra Unutrašnjih Poslova, dekretom Ministra Socijalne Solidarnosti i Trezora.

2. Zadržavanje stranca se obavlja na način koji osigurava neophodnu asistenciju i puno poštovanje njegovog dostojanstva. Osim odredbi predviđenih članom 2, tačka 5 u svakom slučaju je osigurana sloboda dopisivanja i telefoniranja.

3. Questore mjesta u kome se nalazi centar prosljeđuje bez zakašnjenja kopiju spisa pretoru i u svakom slučaju u roku od 48 sati od donošenja odredbe.

4. Kada pretore smatra da postoje preduslovi iz člana 11 kao i iz ovog člana, potvrđuje odluku načelnika policije, na način predviđen članovima 737 i na dalje, Zakona o Civilnom Postupku, nakon što je saslušao zainteresovanu stranku. Odluka gubi svaki efekt ako nije potvrđena u roku od slijedećih 48 sati. U tom roku potvrda odluke može biti donjeta i u toku ispitivanja pritužbe protiv odluke o izgonu.

5. Potvrđivanje odluke o izgonu uslovljava zadržavanje u centru do najviše 20 dana. Na zahtjev questora, pretore* može produžiti termin za narednih 10 dana ukoliko je moguće ubrzo ukloniti zapreke izgona ili odbijanja. Questore vrši izgon ili odbijanje ulaska i prije navedenog termina, čim je to moguće, dajući bez zakašnjenja obavještenje pretoru.*

6. Protiv dekreta o potvrdi izgona ili produžetka boravka u centru iz tačke 5, moguće je uložiti pritužbu Kasacionom sudu. Pritužba ne obustavlja izvršenje izgona.

7. Questore, uz pomoć snaga javnog reda, primjenjuje efikasne mjere nadzora sa ciljem da strancu onemogući bespravno udaljavanje iz centra i brine se o ponovnom uspostavljanju mjere u slučaju njenog kršenja.

8. U cilju sprovođenja na granicu, takođe kolektivnog, mogu se uspostaviti konvencije sa subjektima koji obavljaju linijski transport, kao i sa organizacijama, može i međunarodnim, koje obavljaju aktivnosti oko zbrinjavanja stranaca.

9. Pored odredbi predviđenih pravilnikom o sprovođenju i normi iz oblasti pravne nadležnosti, Ministar Unutrašnjih Poslova donosi odluke neophodne za izvršenje odredbi iz ovog člana i posredstvom konvencija sa ostalim organima državne uprave, lokalnim ustanovama, sa vlasnicima i koncesionarima terena, struktura, smještajnih objekata radi snabdjevanja robe i pružanja usluga. Eventualna odstupanja od važećih odredbi u oblasti finansija i računovodstva su utvrđena uz saradnju sa Ministrom Trezora, Ministrom Unutrašnjih Poslova, između ostalog promoviše sporazume neophodne za intervenciju ministara sa drugim nadležnostima.

1. Izvan slučajeva predviđenih Krivičnim Zakonom, sudija može odrediti izgon stranca, osuđenog za jedno od krivičnih djela predviđenih članovima 380 i 381 Zakona o Krivičnom Postupku, ukoliko ga smatra društveno opasnim.

2. Izgon je izvršen od strane questora i kada presuda nije pravosnažna, na način predviđen članom 11, tačka 4

1. Stranac koji je podvrgnut krivičnom postupku je ovlašten da se ponovo vrati u Italiju i to na period nužan za ostvarivanje prava na odbranu i samo sa ciljem da prisustvuje suđenju i obavljanju radnji za koje je neophodno njegovo prisustvo. Ovlaštenje se izdaje od strane questora, posredstvom jednog od diplomatskih ili konzularnih predstavništava, na zahtjev optuženog ili njegovog branioca.

1. Ni u kom slučaju ne može biti određen izgon ili deportacija u državu u kojoj bi stranac mogao biti žrtva progona zbog rasne pripadnosti, pola, jezika, državljanstva, religije, političkih ubjeđenja, ličnih i socijalnih uslova ili bi mogao rizikovati da bude upućen u državu u kojoj ne bi bio zaštićen od progona.

2. Izgon nije dozvoljen, sa izuzetkom slučajeva predviđenih članom 11, tačka 1 u odnosu na:

b) strance koji su u posjedu kartona boravka, sa izuzećem iz člana 7;

c) strance koji žive sa italijanskom rodbinom (do četvrtog stepena) ili sa bračnim drugom talijanske

d) trudnice i porodilje koje se brinu o djetetu mlađem od šest mjeseci.

2. Godišnji dekreti treba da vode računa o indikacijama koje se odnose na kvalifikacije i zanimanja, pruženim od strane Ministarstva rada i Ministarstva Socijalne Zaštite o toku zapošljavanja, o nacionalnom i regionalnom nivou zaposlenosti kao i o broju građana koji ne pripadaju Evropskoj Uniji, upisanih na liste za zapošljavanje.

3. Sporazumi i bilateralni ugovori iz tačke 1 mogu predvidjeti da se strani radnici koji imaju namjeru ući u Italiju radi zaposlenja, odnosi se i na sezonsko zapošljavanje, upišu u prikladne spiskove određene sporazumima, navodeći svoje kvalifikacije ili zanimanja kao i ostale preduslove navedene u pravilniku o sprovođenju. Pomenuti ugovori mogu između ostalog predvidjeti način držanja spiskova radi kasnijeg upućivanja uredima Ministarstva Rada i Ministarstva Socijalne Zaštite.

4. Pravilnik o sprovođenju predviđa oblike formiranja godišnjeg informatiziranog spiska ponuda i potražnje zaposlenja stranih radnika.

5. Izdatak koji potiče iz ovog člana je određen na 350.000.000 godišnje počevši od 1998. godine.

1. Italijanski ili strani poslodavac sa regularnim boravkom u Italiji, kada namjerava uspostaviti radni odnos na određeno ili neodređeno vrijeme sa strancem koji boravi u inostranstvu, dužan je podnjeti perifernom birou Ministarstva Rada i Socijalne Zaštite nadležnom za teritorij, prikladni imenovani zahtjev za izdavanje odobrenja za rad. U slučajevima kada poslodavac lično ne poznaje stranca, može zahtjevati izdavanje odobrenja za jednu ili više osoba upisanih na liste iz člana 19, tačka 3, koje su odabrane na osnovu kriterija određenih pravilnikom o sprovođenju.

2. Usporedo sa zahtjevom za izdavanje odobrenja za rad, poslodavac je dužan predočiti odgovarajuću dokumentaciju sa naznačenim načinom stambenog smještaja stranog radnika.

3. Periferni biro Ministarstva Rada i Socijalne Zaštite izdaje odobrenje uz poštivanje brojnog ograničenja u odnosu na kvalitet i kvantitet, određeng članom 3, tačka 4 i članom 19 uz prethodnu provjeru uslova ponude poslodavca stranom radniku, koji ne mogu biti niži od onih određenih važećim nacionalnim kolektivnim ugovorima.

4. U skladu sa tačkom 3, periferni biro Ministarstva Rada i Socijalne Zaštite dostavlja Ministarstvu mjesečni izvještaj o broju i vrsti izdatih odobrenja na osnovu klasifikacija određenih dekretima iz člana 3, tačka 4, precizirajući odobrenja u odnosu na države sa rezervisanim kvotama, koje ne pripadaju Evropskoj Uniji.

6. Poslodavac je dužan podnjeti perifernom birou Ministarstva Rada i Socijalne Zaštite, nadležnom za teritorij, kopiju ugovora zaključenog sa strancem.

7. Strani radnik koji posjeduje radnu dozvolu, kada izgubi radno mjesto, može biti upisan na liste za zapošljavanje na period koji odgovara ostatku važnosti dozvole boravka, u svakom slučaju, sa izuzetkom dozvole za sezonski posao, na period ne manji od jedne godine.

8. Poslodavac koji zapošljava strane radnike bez dozvole boravka predviđene ovim članom, ili kada je dozvola istekla, opozvana ili poništena, je kažnjen zatvorom od tri mjeseca do jedne godine i novčanom kaznom od dva do šest miliona lira.

član 23

1. Talijanski ili strani državljanin sa regularnim boravkom koji ima namjeru garantovati ulazak stranca radi njegovog uključivanja na radno tržište, dužan je u roku od šezdeset dana od dana objavljivanja dekreta iz člana 3, tačka 4 podnjeti prikladni nominativni zahtjev u questuru provincije u kojoj boravi. Odobrenje ulaska predstavlja osnov za izdavanje ulazne vize. Podnosilac zahtjeva je dužan dokazati da je u stanju osigurati smještaj i pokrivanje troškova života i zdravstvene zaštite za stranca, za vrijeme trajanja dozvole boravka. Odobrenje se izdaje ukoliko postoje ostali preduslovi u skladu sa određenim kvotama i na osnovu odredbi iz dekreta o sprovođenju programskog dokumenta o ulasku radnika i mora biti iskorišteno u roku od tri mjeseca od podnošenja molbe. Odobrenje omogućuje, uz prethodni upis na liste za zapošljavanje, izdavanje dozvole boravka na jednu godinu radi uključivanja u tržište rada.

2. Za podnošenje garancija iz tačke 1 su ovlaštene regije, lokalne ustanove, profesionalna i sindikalna udruženja, udrušenja i dobrovoljne ustanove koje djeluju u okviru imigracije najmanje tri godine, kada posjeduju materijalne i organizacijske preduslove određene pravilnikom koji treba da bude prihvaćen dekretom Ministra Socijalne Solidarnosti, u dogovoru sa Ministrima Unutrašnjih Poslova, Rada i Socijalne Zaštite. Pomenutim pravilnikom može biti predviđeno formiranje i način održavanja spiska ustanova i udruženja ovlaštenih za podnošenje gore navedenih garancija.

3. Podnošenje garancija u cilju zaposlenja je dopušteno u skladu sa načinom naznačenim u pravilniku o sprovođenju, koji posebno određuje maksimalni broj garancija koje svaki subjekt može pružiti u toku godine.